Odsjek za solo pjevanje otvoren je 1965. god.
Odsjek za solo pjevanje
Školovanje na ovom odsjeku traje ukupno četiri godine – četiri razreda srednje škole. Na ovaj odjel upisati se mogu djevojke i mladići tek nakon potpunog sazrijevanja glasa . Uvjet je općenito dobro zdravlje kandidata, a naročito potpuno zdravlje glasnica, izvrstan sluh i osjećaj za ritam.
Učenici se kroz raznolik program vokaliza, opernih i oratorijskih recitativa i arija te solo pjesme uče ekspresijom glasa, mimikom lica i scenskim nastupom izraziti duboka emocionalna stanja i prenijeti raznolikost sadržaja nekog djela.
Učenici savladavaju elemente vokalne tehnike koja predstavlja temelj na kojem svaki vokalni umjetnik gradi svoju umjetnost, razvijaju izvođačku tehniku, muzikalno pjevanje i kulturu pjevanja u svim oblicima i stilovima kroz programski predviđenu muzičku literaturu, upućuju se u savremena dostignuća pjevačke tehnike i muzikalnog pjevanja.
Pripremanje i osposobljavanje učenika sastoji se od upoznavanja osnovnih anatomskih parametara pjevačkog instrumenta, svladavanja pjevačke tehnike, upoznavanja stilskih karakteristika raznih muzičkih razdoblja, te razvijanja sposobnosti interpretacije teksta.
Osnovni zadatak nastave pjevanja je pripremanje i osposobljavanje učenika da može sudjelovati kao solist ili član profesionalnih pjevačkih horova u opernim kućama, na radiju i televiziji te u profesionalnim folklornim pjevačkim sastavima.
Uz sve navedene pjevačke elemente, učenici dobivaju i cjelokupnu muzičko – teorijsko obrazovanje (solfeggio, harmonija, polifonija, povijest muzike, muzički oblici, klavir, korepeticiju, strani jezik, pjevanje u horu te kamerno izvođenje).
O pjevanju
Pjevanje je naziv za poseban način upotrebe ljudskoga glasa u muzici: prilikom pjevanja, zvuk se proizvodi glasnicama.
Ljudski glas smatra se najstarijim instrumentom, a zbog njegove prirode solo pjevanje počinje se učiti u kasnijoj životnoj dobi u odnosu na druge muzičke instrumente. Gotovo svako ko može govoriti može i pjevati, jer pjevanje je u mnogim aspektima samo jedan oblik kontinuirana govora.
U pjevanju je vrlo važna tehnika disanja. Pjevači svoj glas i tijelo moraju vježbati jer glas, zapravo, proizvodi sićušan organ s mišićima. Vokalnu muziku pjevači mogu izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju instrumentalista. Pjeva se često i u velikim vokalnim sastavima i horovima. Pjevači bi trebali stalno razmišljati o vrsti zvuka kojeg izvode i osjećati ga prilikom pjevanja.
Učenje solo pjevanja se, za razliku od učenja pojedinih instrumenata, karakteriše i osposobljavanjem za izvođenje poetskih tekstova, često najvećih svjetskih pjesnika i to na raznim jezicima (talijanski, njemački, francuski i ruski). To od njih zahtjeva svladavanje melodike i ritmike određenog jezika te razvijanje sposobnosti analize poetskog teksta, njegove pravilne artikulacije i sugestivne interpretacije.
Najzahtjevnija tehnika pjevanja je kod opernih pjevača: njihovo umijeće zahtijeva dugogodišnje obrazovanje, a tehnika disanja im je slična tehnici disanja kod svirača puhačkih glazbala.
Nastavnici na odsjeku
Nina Deronjić
Profesorica solo pjevanja